Petya, dom! - Žena je glasno zvala sa balkona iz kuće nasuprot. - Razgovaram s nekim! Večera je i dalje! "Trenutno", pazanchik je promrmljao u zelenim kratkim kratkim kratkim kratkim i ušao u ulaz na ulaz.
"A ja sam s mladom, možete reći da su nokti naučili da se vrate kući u večernjim satima", rekao mi je Vladik Njegovo djetinjstvo.
- Baka se učio. - Che, stavi u kut?
- Ako! Uzdahnuo je Vladika. - Sjećate se moje pokojne bake?
- Jeste li imali kazahstansku ženu?
Magrip-APA je uvijek hodala bijelom glavom marama, u dugu, do neba, zelenoj haljini, a u ruskom je govorio iako Bojko, ali s neopisivim naglaskom.
Na primjer, nije izgovorila "vozač", ali "Shopere" (to je pismo "F" dokazano kao "P", a naglasak je učinio na prvom slogu). Iz nekog razloga nije bilo magnepe-apa i slovo "B".
Njihov susjed Volodya, nazvala je bol.
"Da", potvrdio Vladik. - Cossack. I djed Khokhol.
Vladik je izvana otišao svojoj baki-kazahstanski: tamnokosi, bezobrazan, sa rumovim očima. Međutim, nikad nisam razmišljao o njegovom državljanstvu, kao i on, pretpostavljam za moju.
Imali smo zajedničko dvorište, zajedničku kompaniju, opće igre i više nam nije potrebna. A kad se naša porodica preselila u grad, stvarno mi je nedostajalo da je naša vesela kompanija, i pre svega Vladislava.
*
- Jednom su mi roditelji otišli na venčanje rođacima ", moj prijatelj iz djetinjstva nastavio je svoju priču. - Školska godina je već započela, tako da sam i bakota magrip ostala kod kuće.
I evo sam igrao u našem dvorištu prvog dana i zaboravio šta trebaš ići na večeru. A baka me zvala sa balkona, dva. I nula pažnju.
A onda baka kao virka na cijelom dvorištu: - Bladik, idi kući! Pušenje! Blyayayadik, dom!
Potrčao sam kući kao grebanje, samo baka ćuta. I kako sam morao pobijediti sa momcima, tako da me prestanu zvati zviždukom ...
Varanje, Vladislava sam stigao pored ramena:
- Pa, draga moja ...
- Samo pokušajte da se topite moju nezaboravnu baku, ubijete! - Odmah prekinuo mog prijatelja iz djetinjstva.
- ... dragi moj Vladislav, otišao na stol! - Nastavio sam. - Bio sam tost: za naše simpatične bake.
"To je moguće", lakše je Osvrtovao VLADIK. - Idemo!
- Slušajte, a ona vas nije pokušala nazvati da se ne skraćuje, već puno ime? - Nedužno sam upitao kad smo popili više u gramproduku.
- Kako se radi? Bladislab, ili šta? - Zagonetno pitao Vladika.
Prvo ispod stola me puzalo ...
PS. Izvinite, ako neko izgleda da nije u potpunosti cenzurirano, ali nisam hteo da menjam reči.
Izvor