Novinar Filip Limibera napisao je FarmagedDon Book, koja govori o tome kako se zapravo proizvode popularni prehrambeni proizvodi. Kako nije teško pogoditi, nema ugodnih vijesti.
Litva kaže da u zemljama EU stavljaju hiljade etiketa na pakete sa proizvodima - "prirodnim", "sa farme", "bez GMO-a", ali ne znače ništa. Jasno je da se na farmama uzgaja sva životinja od mesnih pasmina. Jasno je da kravlje meso ne može biti sintetičko. Ali, bez obzira koliko paradoksalno zvuči, ove besmislene "oznake" mogu nas inspirirati lažni osjećaj samopouzdanja da jedemo zdrave proizvode.
Ali niko ne postavlja etikete na piliću brojlera ili svinjskog mesa, koji su se hranili posebnim hranom za ekstra brzi rast. Pilići i purani jedu samo žito, a nenormalno je. Industrijski konglomerati zavaraju naše glave, koristeći našu naivnost ("Država slijedi ove stvari, pa sve je u redu").
Stope rasta od pilića brojlera porasle su u posljednjih 50 godina četverostruko: sada prije nego što dođu do mesara, žive samo 7 tjedana. Pored toga, zbog činjenice da trpe pretilost, gotovo se ne pomeraju. Ako kupujete piletinu ukradenu na farmi, tada bi trebalo biti svjestan da sadrži tri puta više masti nego što bi trebalo smatrati korisnim. 1970. kokoši za dvije trećine sastojale su se od proteina.
Svinje i bilo koje druge farme uzgajane na klaonice vrištice prošli su istu transformaciju. Proizvođači mesa? Ne, radije je wellness industrija.
Tako da bolesne životinje ne umiru u prepunim šupama, oni neprestano bacaju antibiotike. Kao i lijekovi koji doprinose rastu za prognozu. Ovi su komadi pravni i u Sjedinjenim Državama, a u EU i u većini zemalja svijeta na planeti.
1953. godine, poslanici kuće Commons u Sjedinjenim Državama počeli su upozoriti da bi praksa korištenja hemikalija u proizvodnji proizvoda mogla prouzrokovati stabilne patogene, ali utapani su smijehom. I tek sada je očito da su bili u pravu.
Takav proizvodni sistem šteti ne samo vama, već i planeti u cjelini. Poljoprivredne životinje konzumiraju jednu trećinu globalne proizvodnje žitahnih biljaka, 90% soje i 30% od svih hvatanja ribe.
Drugi problem je gnoj. Apsolutno se nigde ne ide, pa poljoprivrednici glupo "oplođuju" zemlju. Ako pšenica ne može dodijeliti sve minerale od gnojiva u tlu, zemlja "izgore". Luksuzne zemljišta koriste se kao odlagališta. Zagađene su šume, rezervoari, livade.
A čini se da se ovo ludilo nikada ne završava. Stručnjaci kažu da će stoka na svijetu rasti za još 50% do 2050. godine.
Ali sada ćemo malo omekšati svoj položaj. Simon Fairley u knjizi "Meso: benigna ekstravagancija", kaže da oko polovine mesa proizvedene na planeti barem ne šteti vašem zdravlju. Sve zato što životinje jedu travu koju ljudi ne konzumiraju. Nažalost, pronalaženje takvog mesa u našoj trgovini gotovo je nerealno - kao u SAD-u i u EU. Stoga, ne žalite o vremenu i naporu da vikend idete na tržište na farmi.
Statistički podaci pokazuju da su samo 2% Amerikanaca vegetarijanci. Samo polovina njih se suzdrži od mesa više od godinu dana. 84% ne želi osnovati meso u osnovi, ostalo - "ne može". Mislim da uopće nećemo imati statistiku u korist vegana.
Mislim da ljudi neće odbiti meso. Vjerujem da jednog dana možemo napraviti meso u laboratoriji. I pastiće na šaltere. Možda će promijeniti naše socijalne temelje.
Šta je loše jesti meso samo za odmor, ili, hajde, samo vikendom? Tako da je život postao ugodniji i zdraviji, moramo pogledati meso dok su ga gledali naši preci. Meso je poklon, ovo je privilegija, a ne u pravu. Nemojte ga ne baviti bezumnim.
Sva djeca u školama moraju, zajedno sa učiteljem, barem pucati na svinjsku ili peradarsku farmu. Neka vide, u kojim uvjetima su životinje raste, što jedu, i donijet će same zaključke, što se tiče sigurnih i općenito prikladnih. Ako ne možemo odbiti stare navike, onda moramo promijeniti barem njihovu viziju vrijednosti mesa.
Izvor